U intervjuu koji je za Soundset radio dao ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, a koji su prenijeli portali, ministar ponovo iznosi neistinite i netočne podatke vezano za Hrvatsku obrtničku komoru, čime svjesno obmanjuje javnost.

Konkretno, ministar Maras je naveo (govoreći o HOK-u i HGK): „…možda ne bi imale 600 ili 300 zaposlenih, s prosječnom plaćom od 12 tisuća kuna, kako je slučaj u Obrtničkoj komori.“

Hrvatska obrtnička komora ustrojena je na teritorijalnom principu – komorski sustav čine 116 udruženja obrtnika u gradovima i općinama, 20 županijskih obrtničkih komora i Hrvatska obrtnička komora kao krovna organizacija. Čitav komorski sustav, dakle udruženja obrtnika, područne obrtničke komore i Hrvatska obrtnička komora zajedno imaju 313 zaposlenika s prosječnom bruto plaćom od 10.233,07 kuna, što je u neto iznosu 6.757,93 kuna. Ministar Maras očito namjerno u svojoj izjavi ne navodi da li je riječ o bruto ili neto plaći, a osim toga navodi i netočan podatak.

Nadalje, ministar navodi: …“Zalažem se za tržišni princip, a mi već imamo druga udruženja koja nude slične stvari.”

Pitamo se kome je u interesu ukinuti jaku komoru koja, za razliku od preko 70 postojećih državnih agencija sa 10.000 zaposlenih, ne egzistira na jaslama proračuna, koja štiti interese obrtnika i na ovaj način pretvoriti je u udrugu koja nema nikakvog utjecaja u dijalogu s vlašću? Komora koja mora tražiti ostvarivanje prihoda na tržištu za obavljene usluge pretvara se u agenciju i naglasak djelovanja prestaje biti zastupanje interesa obrtništva u kreiranju povoljnijeg zakonodavnog okvira i strukovno obrazovanje za potrebe gospodarstva u cjelini, što je njena primarna uloga i što je opća korist za sve obrtnike. Za svoj doprinos, svaki obrtnik može ostvariti i pojedinačnu korist, od besplatnih seminara, savjetodavnih usluga o poslovanju, nastupa na sajmovima, promocije, informiranja i dr.

Kada govorimo o općoj koristi za obrtnike, možemo, primjerice, istaknuti sljedeće:

Koliko naših ribara obrtnika od njih 2.500 nije koristilo dobrobit različitih beneficija za koje se u njihovo ime izborio HOK: od plavog dizela, tržišne kompenzacije, odgode primjene obveze ugradnje AIS uređaja…. Koliko to ugostitelja od njih 16.000 nije koristilo dobrobit  smanjenja PDV-a na 10 %, mogućnost pušenja u lokalu i dr. Koliko građevinara od njih 8.500 nije koristilo mogućnost jednostavnijih uvjeta za dobivanje licence u graditeljstvu? Itd.

Niti jedan od obrtnika nije trebao doći osobno u Komoru, telefonirati, napisati dopis, budući da problematiku pojedine struke raspravljaju sekcije i cehovi u kojima su predstavnici obrtnika. Da li to znači da obrtnici ne koriste usluge Komore?

Nauprot tome, da li su, primjerice, obrtnici koristili usluge Ministarstva poduzetništva i obrta kad su najavljene izmjene Zakona o PDV-u i kad su saznali da će morati plaćati PDV odmah po ispostavljenom računu?  Nisu. Tek na reakciju Komore, resorno ministarstvo je ishodovalo odgodu primjene navedenog zakona do 2015. godine.

Ministarstvo poduzetništva i obrta bježi od stvarnih problema obrtništva, jer za njih očito nema rješenja i ne želi poslušati glas obrtnika.

Izrada Zakona o obrtu to je dokazala. Naime, od našeg prvotnog traženja da se u Zakonu o obrtu izmjeni odredba vezana za odgovornost obrtnika u poslovanju cjelokupnom imovinom, i zbog čega se u stvari i krenulo u izmjene Zakona, došlo se do ovog konačnog prijedloga zakonskog teksta koji nema veze s obrtničkom realnošću i u vezi kojeg nije konzultirana struka. Činjenica je da obrtništvo danas proživljava najtežu krizu u svojoj povijesti, a prijedlog novog Zakona o obrtu, koji Ministarstvo poduzetništva i obrta upućuje u drugo čitanje u saborsku proceduru, tu će krizu još produbiti i gurnuti obrtništvo u sigurnu propast. I tada više neće biti potrebe za Ministarstvom koje skrbi o obrtništvu.

(Objava za medije HOK-a – prenesena u cijelosti)