POVIJEST UDRUŽENJE OBRTNIKA SPLIT

Iako pripadano gradu starijem od 1700 godina, dio povijesti koji se odnosi na obrtništvo, gotovo je neistražen i nezabilježen.

Pa ipak, nesporno je da je razvoj zanatskih radnji svih mogućih zanata zapoćeo u Velom Varošu, na Lučcu i na Manušu, gdje su tradicionalno živjele težačke obitelji. Tako citiramo podatak iz knjige Ivana Mosettiga “100 godina Splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva” da je u gradu od 1870 – 1881 godine bilo registrirano 100 drvodjelaca, 99 kotlara, 90 postolara, 52 konopara, 25 brijača, 3 sedlara, 2 kišobranara i 1 kapar. Iz iste knjige dalje čitamo da je tijekom 20. stoljeća nastupio proces korjenite preobrazbe u životu grada. Mnogi običaji, način obrade, alata, terminologija,pa i pojedini zanati naprosto su isčezli iz svakidašnjeg života. Takva sudbina zadesila je npr. sedlarstvo, opančarstvo, kotlarstvo, konoparstvo…

Iz tog doba ostali su i neki nazivi koji su uz stanovitu transformaciju i danas u uporabi: kacavida, maca, vida, brokva, puntina ili šplanja i rašpa u limarskim, mehaničarskim ili drvodjelskim radnjama, ili pak pjati, teče, brinzin i pošade, te botilje, bocuni, tavaje i tavajoli, štrace i kanavace u tavernama, bufetima i oštarijama.

Trgovačke radnje i prodavaonice “butige i zanaćije” zauzimale su prizemlja svih zgrada u užem centru grada. Na Pjaci i u ulicama oko nje bile su najvažnije splitske trgovine: Bonačić, Alujević, Pezzi, Terzić, Cukrov, Bužančić, Mikačić, Bonetti, Božić, Morpurgo… samo su neke od značajnijih prodavaonica u samom centru grada. I tako do 1968. godine.