Slavonski poljoprivrednici solidarizirali su se i umrežili da bi povećali proizvodnju češnjaka, povrtne kulture koju posljednjih godina Hrvatska pokušava oživjeti pod pritiskom jeftinijeg uvoznog češnjaka. Novim proizvođačima Vukovarsko-srijemska županija dodjeljuje besplatnu analizu tla i prvih 50 kilograma lukovica da ih posade i sljedeće godine od uroda odvoje istu tu količinu namijenjenu drugim početnicima. Udruga Češnjak iz Cerića te pošiljke sadnog materijala daje gospodarstvima koja žele zasaditi svoje prvo polje češnjaka i tako se krug već proširio na 10 hektara samo u vukovarskom kraju
Primorani su međusobno si pomagati, jer je cijena ovom ukusnom povrću prilično porasla otkako se pročulo da je domaći češnjak na tržištu postigao dobre cijene kojima su proizvođači zadovoljni, a kupci voljni platiti željni kvalitete, okusa i mirisa. Mara Čuljak, predsjednica udruge Češnjak, kaže čak i do 100 kuna za kilogram, koliko su nekim početnicima naplaćivali neki proizvođači. Mnogima je zato već sadnja velik trošak, jer po jednom hektaru, prema preporukama Poljoprivredno savjetodavne službe, treba zasaditi oko jedne tone (za ozime sorte), odnosno 700-800 kilograma (proljetne sorte) sadnog materijala.
‘Na seminarima smo preporučivali ljudima da počnu uzgajati češnjak, jer smo uspjeli napraviti vrlo pozitivnu priču. Cijena i potražnja na tržištu vrlo su dobri, jer je to takva hrana za koju su ljudi voljni izdvojiti koju kunu više kada su sigurni da je ona kvalitetna i ukusna’, kaže Čuljak.
Članovi ove udruge samo ove godine ubrat će oko 100 tona češnjaka, a prodavat će ih po cijeni od oko 25 kuna po kilogramu, na veliko, dok na tržnici, na svojim imanjima ili putem oglasa mogu postići znatno više cijene. Pregledom oglasa vidimo da se kilogram nudi i po 50 i više kuna, a da nije nevjerojatno postići tu cijenu, potvrđuje nam i Jelica Štrok, poljoprivrednica iz Valpova koja za ovu kulturu zainteresirala još desetak sugrađana.
‘Proizvest ćemo oko 50-60 tona i sve prodati u Hrvatskoj po 50 kuna. Toliku cijenu odredili smo i preklani i lani, pa tako i ove godine, jer je to posao koji zahtijeva jako puno rada. Kupci se neprestano javljaju i naručuju pa ne vjerujem da će nam išta ostati’, optimistično govori gospođa Štrok, koja u posljednje vrijeme planira i proširenje biznisa na doradu češnjaka u još neki proizvod o kojem ne želi detaljnije govoriti dok se poslovna ideja na počne ostvarivati.
Mara Čuljak kaže da i udruga Češnjak u Ceriću također radi na preradi povrća u gotovi proizvod, ali prvo treba uložiti u skladištenje. ‘Uz pomoć Ministarstva poljoprivrede i županije pripremili smo gotovo cjelokupnu dokumentaciju za prijavu tog projekta na natječaj koji će biti raspisan u okviru Programa ruralnog razvoja, tako da sada čekamo raspisivanje tih natječaja za mjere 103 i 104. Zatim slijedi ulaganje u preradu i pakiranje češnjaka’, najavljuje Čuljak.
Na drugom kraju zemlje uspješan proizvođač je Goran Raos iz Vrgorca, koji češnjak sadi na jednom hektaru zemljišta s kojeg ubire prosječno 12 do 15 tona. Sadi četiri sorte od kojih neke, uvjerava nas u telefonskom razgovoru, godišnje daju i po 15 tona po hektaru što je prilično zadivljujući podatak. Doduše, Raos svake jeseni sadi malo gušće od uobičajenog, po hektaru 1,5 tonu lukovica, a uz to oranicu navodnjava ‘kap po kap’ što zasigurno doprinosi tako visokom urodu.
‘Naučio sam taj posao od oca, jer mi već osam godina uzgajamo češnjak. U Vrgorcu tu sortu zovu ‘stari’. Sadi se ujesen pa vadimo već od polovice svibnja, a neke sorte oko sredine lipnja, što je dosta ranije od drugih’, kaže Raos.
Njegov češnjak iz Vrgorca može se pronaći na veletržnicama gdje ih prodaje po 20 kuna po kilogramu i u nekim trgovačkim centrima. U oglasima za manje količine odredio je cijenu od 20 do 30 kuna po kilogramu, ovisno o tome tko želi manje ili više od 100 kilograma. Do Nove godine obično proda cjelokupan urod.
Na pitanje o visokim cijenama češnjaka u Slavoniji Raos kaže da svatko ima pravo samostalno odrediti cijenu, ali da se on osobno najviše vodi potražnjom na tržištu. A prema pokazateljima Tržišnog informativnog sustava u poljoprivredi (TISUP), cijene češnjaka znatno su niže od onih koje traže neki proizvođači. U srpnju cijene češnjaka su varirale od tržnice do tržnice: Metković 12 – 10 kuna, Osijek 20 kuna, Rijeka 20 kuna, Split 15 kuna i Zagreb 12 kuna. No i to značajno bolja situacija nego u proizvodnji pšenice, koju prosječno žanjemo oko 4-5 tona po hektaru, a ove godine nudimo 1,05 kuna po kilogramu.
Budućim proizvođačima češnjaka Raos zato savjetuje da se, umjesto određivanjem cijene, više bave prinosom i kvalitetom češnjaka. Nije jedina prednost ove kulture, kaže, dobra cijena, jer su uostalom i drugo povrće, poput recimo batata, na tržištu dosta cijenjeno. Ističe da je privlačno što većina poslova u polju nije hitna, ne treba mnogo mehanizacije, a vrijeme radova može se prilagoditi drugim obavezama, pa je češnjak idealan kao dodatan posao. Može ga se mjesecima skladištiti u odgovarajućim uvjetima i vlasnik se može posvetiti sadnji novog polja dok ne pronađe kupca.
Proizvođači s kojima smo razgovarali ne znaju točno koliko se češnjaka uvozi u Hrvatsku (po nekim medijima 1.800 do 2.000 tona godišnje), ali uvjereni su da ovo povrće, lokalno proizvedeno, ima više nego dovoljno kupaca u zemlji što im potvrđuje plasman njihove robe posljednjih godina koliko traje povratak češnjaka na naša polja s kojega ga je potisnuo uvozni i znatno jeftiniji, ali i bezukusan za koji je teško povjerovati da u sebi sadrži obilje tvari koje ga čine tradicionalno ljekovitim i neizostavnim u našim jelima.
(Izvor: Obrtnik i partner)
